Monografija Stoljeće i pol zagrebačkog Baleta autora Davora Schopfa i Mladena Mordeja Vučkovića donosi pregled razvoja baletne umjetnosti u Zagrebu, od prvih plesnih nastupa i početaka profesionalnoga djelovanja do suvremenih umjetničkih ostvarenja. Povezujući povijest ansambla, repertoara i njegovih najvažnijih umjetnika, knjiga zagrebački Balet smješta u širi hrvatski i europski kulturni prostor.
Posebna je pozornost posvećena početcima sustavne baletne djelatnosti, koji se vezuju uz praizvedbu opere Nikola Šubić Zrinjski Ivana pl. Zajca 4. studenoga 1876. godine. Baletne prizore i plesne brojeve tada su izvele balerine u koreografiji Ivane Freisinger, a njihova su imena zabilježena na plakatu predstave. Rasvjetljavajući to razdoblje, autori pokazuju da zagrebačka baletna tradicija ima važno poglavlje i prije dolaska Margarete Froman 1921. godine, čiji je izniman doprinos pridonio snažnom umjetničkom uzletu ansambla.
Od Zajčeva opernog kazališta i reformi Stjepana Miletića, preko djelovanja Margarete Froman i oblikovanja nacionalnoga baletnog repertoara, do istaknutih umjetničkih osobnosti i koreografskih rukopisa novijega doba, monografija povezuje ključne etape razvoja zagrebačkog Baleta. Prati promjene u njegovu umjetničkom i institucionalnom položaju, sve do osamostaljenja 1965. godine i daljnjega razvoja. Pritom naglašava organsku povezanost baleta s operom: sudjelovanje u opernim predstavama važan je dio povijesti ansambla, pa izostanak samostalnih baletnih naslova u pojedinim razdobljima ne znači i prestanak njegova djelovanja.
Povijest predstava i umjetničkih postignuća dopunjena je prikazom društvenih okolnosti u kojima se balet razvijao. Knjiga podsjeća na predrasude koje su pratile prve balerine, na promjene u vrednovanju njihova poziva te na teškoće koje su obilježile život kazališta. U tom se okviru razmatraju odnosi domaćih i stranih umjetničkih utjecaja, pitanja profesionalizma, nacionalnoga repertoara i otvorenosti prema novim koreografskim pristupima. Usporedbe s drugim europskim sredinama pomažu razumjeti posebnosti zagrebačkoga razvoja.
Oslanjajući se na izvorne dokumente, kazališne cedulje i arhivsku građu, autori preispituju ustaljene predodžbe i pojednostavnjena tumačenja baletne prošlosti. Među dragocjenim je izvorima i neobjavljeni rukopis plesača i publicista Zvonimira Podkovca posvećen povijesti zagrebačkoga baleta, nastao dugogodišnjim istraživanjem i pomnim bilježenjem podataka o predstavama i izvođačima. Povijesni je pregled ujedno povezan s višedesetljetnim kritičarskim praćenjem zagrebačke scene, čime dokumentarna građa dobiva i perspektivu neposrednih poznavatelja njezina umjetničkog života.
Važan dio monografije čini opsežan pregled baletnih premijera i izvedbi, s podjelama te podatcima o članovima ansambla i produkcijskim timovima. Takva građa omogućuje praćenje pojedinačnih umjetničkih putova, repertoarnih promjena i kontinuiteta djelovanja ustanove, a istodobno pruža uporište budućim istraživanjima. Iako je u središtu knjige zagrebački Balet, njegova se povijest promatra i kao početno poglavlje profesionalne baletne umjetnosti u Hrvatskoj.
Namijenjena umjetnicima, istraživačima, kazališnim profesionalcima i ljubiteljima baleta, monografija čuva sjećanje na generacije koje su oblikovale zagrebačku baletnu scenu. Spajajući povijesni pregled, kritičarsko iskustvo i dokumentarnu građu, pridonosi razumijevanju njezine tradicije, umjetničkih dosega i mjesta u hrvatskoj kulturi.