U središtu je ove knjige, zasnovane na doktorskoj disertaciji Trendovi novinske kritike hrvatskih dugometražnih igranih filmova od 2001. do 2019. obranjenoj 2023. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, znanstveno istraživanje suvremene hrvatske novinske filmske kritike. Tema disertacije i knjige odabrana je zbog nedovoljne istraženosti hrvatske filmske kritike, kao i suvremenog hrvatskog dugometražnog igranog filma te njegove kritičke recepcije. Razdoblje od 2001. godine odabrano je jer je početkom tog perioda došlo do značajnih političkih i društvenih promjena koje su se reflektirale na promjenu načina odabira filmskih projekata koji su dobivali državnu i inozemnu potporu (osnivanje Vijeća za film, ulazak u Eurimages), kao i na tematiku hrvatskih dugometražnih igranih filmova i redateljski pristup obradi relevantnih društvenih pitanja. Razdoblje je zaključeno posljednjom predpandemijskom godinom, 2019., iza koje dolazi do promjena koje treba obuhvatiti novim istraživanjem.
Primjenom različitih metoda analiza medijskog teksta, kvantitativno-kvalitativnom analizom sadržaja i dubinskim intervjuima s kritičarima dnevnih novina analizirani su različiti aspekti novinskih kritika i suvremenih hrvatskih filmova. S obzirom na to da ova knjiga teži pokazati i osobitosti suvremene hrvatske novinske filmske kritike u teorijskom kontekstu novinske kritike, propitivale su se i teorijske postavke o novinskoj filmskoj kritici.
S obzirom na to da se knjiga bavi filmskom kritikom i posredno filmom, nužan je bio pristup iz dviju grana – novinarstva i masovnih medija iz polja informacijskih i komunikacijskih znanosti. Pritom treba naglasiti da se knjiga hrvatskim filmom bavi primarno kao masovnim medijem, tj. porukama koje on prenosi prema mišljenju kritike, a sekundarno kao umjetnošću.
Rezultati dobiveni ovom doktorskom knjigom pružaju znanstveni uvid u osobitosti suvremene hrvatske novinske filmske kritike, ali će pridonijeti i pozicioniranju novinske filmske kritike u kontekstu novinarskog diskursa. Ukazuje se na specifičnosti novinske filmske kritike kao novinarskoga žanra kojega u tom smislu valja razumjeti i izvan užih poveznica s književnosti i filmologijom. Jednako tako, izneseni su i trendovi i promjene u načinu praćenja, analiziranja i kritičkog vrednovanja nacionalnog filma u hrvatskom dnevnom tisku. Stoga je knjiga relevantan doprinos proučavanju suvremene nacionalne novinske filmske kritike, ali i suvremenog hrvatskog novinarstva uopće. Valja naglasiti kako će se predloženi model istraživanja moći, uzevši u obzir specifičnosti kazališnih i književnih predložaka, primijeniti i na novinsku književnu i kazališnu kritiku. Također su utvrđene osobitosti suvremenog hrvatskog filma kao masovnog medija današnjice iz perspektive dnevne novinske filmske kritike, u kontekstu informacijskih i komunikacijskih znanosti.
Iako digitalizacija na globalnoj razini omogućava veći pristup filmskim kritikama, najcjenjeniji ostaju tekstovi renomiranih kritičara iz prestižnih publikacija. Novinska filmska kritika, unatoč izazovima novih medija, zadržava relevantnost i utjecaj zbog profesionalnog angažmana kritičara i povjerenja publike.